Izraelska vojska je 2012. godine odlučila iz svih vojnih jedinica iz upotrebe izbaciti američke puške M-16 puške i zamijeniti ih izraelskim jurišnim puškama Tavor, kako je tada potvrdilo izvješće objavljeno na internetskoj stranici NRG izraelskog Maariva.
”Jurišna puška ima puno drugačiji dizajn od M-16, razvijen za potrebe izraelske vojske od domaće vojne industrije tijekom ’90-ih. Redovite pješačke postrojbe su je zadužile u ranim 2000-im i tijekom jednog desetljeća se polako integrirala u sve veći broj jedinica. Tijekom tog razdoblja, neke M-16, dizajnirane u vijetnamskom razdoblju, promijenjene su kako bi bolje ispunili potrebe izraelske vojske i uklonjeni iz službe. M-16 sve više postaje oružje za rezerviste”, piše tada NGO.
Kao što stoji u izvješću, postoji veliki broj vojnika koji tijekom obvezne vojne službe nikada nisu koristili američku pušku M-16. Kako bi standardizirali oružje za rezerviste, viši zapovjednici pješaštva se odlučili potpuno odustati od M-16 i koristiti Tavor”, stoji u izvješću.
Ova odluka liči na onu iz vremena kada je izraelska vojska zamijenila svoje zalihe pušaka Galil, izraelsko oružje koje je dizajnirano po uzoru na sveprisutni ruski AK-47, američkim M-16.
Od odluke da se M-16 povuče iz upotrebe se događalo svašta. Nestajale su, završavale u Libanonu gdje ih je dobila proizraelska milicija Južna libanonska vojska, prodavane su i nestajale iz skladišta.
Palestinski borac Majid Al-Massri je u intervjuu za The Guardian iste godine rekao kako su židovski rezervisti prodavali oružje palestinskim borcima na jugu Libanona i jedan M-16 se tada prodavao za 2150 britanskih funti.
On je također imao M-16, ukrašen nacionalnim simbolom Libanona, koji je ukraden od Južne libanonske vojske ali su se prodavale sve vrste oružja. Massri je tada govorio o nedostatku streljiva i cijeni, koja je visoka zbog izraelske ekonomske blokade.
Jedan okvir za M-16 se prodavao za oko 30 funti, a tijekom borbi je porasla i cijena američkih pušaka i M-16 je koštao 3350 funti. Gdje je sve to oružje završilo teško je sa sigurnošću tvrditi.
No, jučer Times of Israel piše kako je u bazi izraelske vojske ”izvršena još jedna pljačka”.
U utorak je otkriveno da je ukradeno više od 2000 metaka za puške M-16 i 24 bacača granata M-203. Navodno pokradeno skladište se nalazi u sjevernom Izraelu. Izraelska vojna policija je pokrenula istragu, priopćili su mediji.
Ovo je bila druga pljačka u izraelskoj vojsci u manje od dva tjedna. Ranije ovog mjeseca je izraelski televizijski Kanal 10 izvijestio je da je određena količina oružja i streljiva, uključujući eksploziv i protutenkovske mine, ukradena iz baze u okupiranoj sjevernoj Palestini, unatoč činjenici da izraelske snage poduzimaju stroge mjere u zaštiti svojih baza.
Najkontroverzniji slučaj krađe izraelskog oružja dogodio se u svibnju, kada su se dvojica mladih Palestinaca infiltrirala vojnu bazu u Galileji, na sjevernim okupiranim teritorijima, te ukrali četiri puške M-16 američke proizvodnje, dok su izraelski vojnici spavala na svojim položajima na Golanskoj visoravni.
Suočene s gubitkom oružja, izraelske vlasti su naredile vojsci da ulože 4,2 milijuna dolara u dodatne sigurnosne mjere, kao što su protuprovalne brave, biometrijski skeneri i postavljanje dodatnih nadzornih kamera u bazama u vojarnama izraelske vojske na okupiranim teritorijima.
U lipnju ove godine su snage židovske države dobile su dozvolu za pucanje na svakoga tko pokušava ukrasti oružje iz vojnih baza i sjedišta.
Ovi podaci o krađi oružja su službeni, odnosno oni koje je priznala izraelska vojska. No, obzirom na blizinu sirijskog bojišta i ranije potvrđenu masovnu trgovinu na crnom tržištu istim, nestanak oružja u vrijeme kada premijer Benjamin Netanyahu ne uspijeva uvjeriti Rusiju da udalji proiranske skupine s juga Sirije i kada Avigdor Lieberman izjavljuje da će se sljedeći rat protiv Hezbollaha voditi u južnom Libanonu i u Siriji, otvara brojna druga pitanja, posebno u svjetlu suradnje židovske države i islamističkih terorističkih skupina u sirijskim pokrajinama Quneitra i Dara’a.
”Jurišna puška ima puno drugačiji dizajn od M-16, razvijen za potrebe izraelske vojske od domaće vojne industrije tijekom ’90-ih. Redovite pješačke postrojbe su je zadužile u ranim 2000-im i tijekom jednog desetljeća se polako integrirala u sve veći broj jedinica. Tijekom tog razdoblja, neke M-16, dizajnirane u vijetnamskom razdoblju, promijenjene su kako bi bolje ispunili potrebe izraelske vojske i uklonjeni iz službe. M-16 sve više postaje oružje za rezerviste”, piše tada NGO.
Kao što stoji u izvješću, postoji veliki broj vojnika koji tijekom obvezne vojne službe nikada nisu koristili američku pušku M-16. Kako bi standardizirali oružje za rezerviste, viši zapovjednici pješaštva se odlučili potpuno odustati od M-16 i koristiti Tavor”, stoji u izvješću.
Ova odluka liči na onu iz vremena kada je izraelska vojska zamijenila svoje zalihe pušaka Galil, izraelsko oružje koje je dizajnirano po uzoru na sveprisutni ruski AK-47, američkim M-16.
Od odluke da se M-16 povuče iz upotrebe se događalo svašta. Nestajale su, završavale u Libanonu gdje ih je dobila proizraelska milicija Južna libanonska vojska, prodavane su i nestajale iz skladišta.
Palestinski borac Majid Al-Massri je u intervjuu za The Guardian iste godine rekao kako su židovski rezervisti prodavali oružje palestinskim borcima na jugu Libanona i jedan M-16 se tada prodavao za 2150 britanskih funti.
On je također imao M-16, ukrašen nacionalnim simbolom Libanona, koji je ukraden od Južne libanonske vojske ali su se prodavale sve vrste oružja. Massri je tada govorio o nedostatku streljiva i cijeni, koja je visoka zbog izraelske ekonomske blokade.
Jedan okvir za M-16 se prodavao za oko 30 funti, a tijekom borbi je porasla i cijena američkih pušaka i M-16 je koštao 3350 funti. Gdje je sve to oružje završilo teško je sa sigurnošću tvrditi.
No, jučer Times of Israel piše kako je u bazi izraelske vojske ”izvršena još jedna pljačka”.
U utorak je otkriveno da je ukradeno više od 2000 metaka za puške M-16 i 24 bacača granata M-203. Navodno pokradeno skladište se nalazi u sjevernom Izraelu. Izraelska vojna policija je pokrenula istragu, priopćili su mediji.
Ovo je bila druga pljačka u izraelskoj vojsci u manje od dva tjedna. Ranije ovog mjeseca je izraelski televizijski Kanal 10 izvijestio je da je određena količina oružja i streljiva, uključujući eksploziv i protutenkovske mine, ukradena iz baze u okupiranoj sjevernoj Palestini, unatoč činjenici da izraelske snage poduzimaju stroge mjere u zaštiti svojih baza.
Najkontroverzniji slučaj krađe izraelskog oružja dogodio se u svibnju, kada su se dvojica mladih Palestinaca infiltrirala vojnu bazu u Galileji, na sjevernim okupiranim teritorijima, te ukrali četiri puške M-16 američke proizvodnje, dok su izraelski vojnici spavala na svojim položajima na Golanskoj visoravni.
Suočene s gubitkom oružja, izraelske vlasti su naredile vojsci da ulože 4,2 milijuna dolara u dodatne sigurnosne mjere, kao što su protuprovalne brave, biometrijski skeneri i postavljanje dodatnih nadzornih kamera u bazama u vojarnama izraelske vojske na okupiranim teritorijima.
U lipnju ove godine su snage židovske države dobile su dozvolu za pucanje na svakoga tko pokušava ukrasti oružje iz vojnih baza i sjedišta.
Ovi podaci o krađi oružja su službeni, odnosno oni koje je priznala izraelska vojska. No, obzirom na blizinu sirijskog bojišta i ranije potvrđenu masovnu trgovinu na crnom tržištu istim, nestanak oružja u vrijeme kada premijer Benjamin Netanyahu ne uspijeva uvjeriti Rusiju da udalji proiranske skupine s juga Sirije i kada Avigdor Lieberman izjavljuje da će se sljedeći rat protiv Hezbollaha voditi u južnom Libanonu i u Siriji, otvara brojna druga pitanja, posebno u svjetlu suradnje židovske države i islamističkih terorističkih skupina u sirijskim pokrajinama Quneitra i Dara’a.
