Svima je poznato da je voda izvor života. Bez nje skoro nikakav oblik života ne može opstati. Toliko je bitna da se čak u svijetu vode i ratovi samo zbog nje. Bosna i Hercegovina je jedna od bisernih zemalja po količini i čistoći vode. Veliki dio tih voda su umjetna jezera nastala izgradnjom brana na uskim koritima rijeka. Jedno od tih jezera je i Jablaničko jezero, umjetna hidroakumulacija na rijeci Neretvi.

Prostire se od Jablanice do Konjica u sjeverno-istočnom pravcu, te od Jablanice u sjevero-zapadnom pravcu u južne dijelove općine Prozor-Rama.   

Brana, visine 80 metara, čini da ovo jezero ima maksimalnu dužinu oko 30 km, površinu od 1440ha, a zapremina oko 290 hml pri maksimalnoj ispunjenosti. Najveća dubina mu je 80 metara, a oscilacije vodostaja su i do 25 m.

Sve su to obični podaci vezani uz jednu akumulaciju. Ali što je učinila ta akumulacija? Koje su njene prirodne posljedice? Kako se ona odrazila na sudbinu i živote ljudi? To su pitanja koja rijetko postavljamo.
 

Ovom akumulacijom zaustavljena je nemirna i hirovita rijeka Rama, hladna i divlja rijeka Neretva, potopljeni su dijelovi imovine i naselja uz njihov stari tok.

Uslijed slabijih padalina i slabijeg dotoka vode, ova kao i sve slične akumulacije, u naglom su opadanju vodostaja zbog proizvodnje električne energije.

U Ustirami i Gračacu, u općini Prozor-Rama, ostalo je samo korito rijeke Rame, koja je svojom snagom stoljećima urezivala svoje korito u okolni teren, i samo mrtva priroda nastala je stajanjem vode umjetnog jezera.

Mrtva, bezlična, strahovita priroda, kojoj je jedina ljepota hladna rijeka Rama. Kako to sve izgleda kada se povuku vode, pokažu riječne i jezerske udubine, pogledajte u foto i video reportaži.