Već šestu godinu za redom župljani župe sv. Franje Asiškog iz Rumboka, želeći oživjeti sjećanje na Divu Grabovčevu i oteti zaboravu život u planini proslavljaju Sv. Josipa Radnika, ujedno i Praznik rada, u mjestu Divina rođenja - Brajinovu Docu. Barem na jedan dan ožive svoje planinsko selo Zahum. Kao da ga probude iz duboko usnulog sna, iz neke čudne i mirne tišine, vrate u njega vrevu života, pjesmu, gangu, galamu.
Makar i na jedan dan Zahum postane ono što je nekada bio – naseljeno planinsko selo. Zajedno sa svojim prijateljima i dragim gostima vrate u ovo planinsko mjesto sjećanja na dane nekog jednostavnijeg i manje stresnog života. Probude se uspomene i sjećanja iz djetinjstva, uspomene na drage ljude kojih više nema, uspomene na trenutke života koji su unosili one jednostavne, spontane, bezazlene, ali ipak ljudske trenutke radosti u život.
Druženje je započelo svetom misom koju je, u krugu replike stare ramske kuće, replike doma Dive Grabovčeve, predvodio sin ove župe fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, uz suslavlje rumbočkog župnika fra Jure Perića i još 9 drugih svećenika.
Misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je veliku Župni zbor župe Rumboci.
Nakon sv. mise uslijedilo je narodno veselje; točnije nadmetanje i druženje u starinskim sportovima ili vještinama: bacanje kamena s ramena, skok u dalj i potezanje užeta.
Organizatori su osigurali i nagrade pobjednicima, a sponzor je bio Župni ured Rumboci.
Eto, barem na jedan dan rodno mjesto Dive Grabovčeve, Zahum – „rumbočka planina“- probudi život u sebi. Iako je Zahum zamro, uglavnom nakon rata, ovaj jedan dan dovoljan je da oživi radost susreta i zajedništva. Lijepo i ugodno vrijeme dodatno je doprinijelo da Rumbočani i njihovi gosti iskoriste ovaj dan za druženje i boravak na otvorenom.
Zahum, mjesto Divina rođenja, Brajinov Dolac, Divin dom, Djevojčica Diva, zahumski zaselci, polako poprimaju mjesto kultno kraja koji narod diže na višu razinu, na razinu koja ga drži u zajedništvu sa sobom i drugima.
Makar i na jedan dan Zahum postane ono što je nekada bio – naseljeno planinsko selo. Zajedno sa svojim prijateljima i dragim gostima vrate u ovo planinsko mjesto sjećanja na dane nekog jednostavnijeg i manje stresnog života. Probude se uspomene i sjećanja iz djetinjstva, uspomene na drage ljude kojih više nema, uspomene na trenutke života koji su unosili one jednostavne, spontane, bezazlene, ali ipak ljudske trenutke radosti u život.
Druženje je započelo svetom misom koju je, u krugu replike stare ramske kuće, replike doma Dive Grabovčeve, predvodio sin ove župe fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, uz suslavlje rumbočkog župnika fra Jure Perića i još 9 drugih svećenika.
Misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je veliku Župni zbor župe Rumboci.
Nakon sv. mise uslijedilo je narodno veselje; točnije nadmetanje i druženje u starinskim sportovima ili vještinama: bacanje kamena s ramena, skok u dalj i potezanje užeta.
Organizatori su osigurali i nagrade pobjednicima, a sponzor je bio Župni ured Rumboci.
Eto, barem na jedan dan rodno mjesto Dive Grabovčeve, Zahum – „rumbočka planina“- probudi život u sebi. Iako je Zahum zamro, uglavnom nakon rata, ovaj jedan dan dovoljan je da oživi radost susreta i zajedništva. Lijepo i ugodno vrijeme dodatno je doprinijelo da Rumbočani i njihovi gosti iskoriste ovaj dan za druženje i boravak na otvorenom.
Zahum, mjesto Divina rođenja, Brajinov Dolac, Divin dom, Djevojčica Diva, zahumski zaselci, polako poprimaju mjesto kultno kraja koji narod diže na višu razinu, na razinu koja ga drži u zajedništvu sa sobom i drugima.
