Sinoć je u Mostaru održan svečani program obilježavanja 170. obljetnice hrvatskog jezika u javnoj uporabi te 50. obljetnica objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Zavod za školstvo je povodom navedenih obljetnica raspisao natječaj za osnovne i srednje škole te studente na temu Hrvatski glas u vremenu.

David Mađar, učenik VII. razreda OŠ Veselka Tenžere Uzdol, je na ovom natjecanju osvojio treće mjesto s pjesmom. Na ovoj svečanosti mu je uručena i nagrada.  

Program svečanosti su uveličali svojom nazočnošću premijer Vlade HNŽ-a, g. Nevenko Herceg, predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu RH i saborska zastupnica g. Vesna Bedeković te mnoge druge istaknute ličnosti kulturnog i prosvjetnog života. Kroz govore uvaženih gostiju istaknuta je važnost očuvanja, njegovanja i učenja hrvatskog jezika. Pročitan je i govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji je 2. svibnja 1843. prvi put progovorio u Hrvatskom saboru na hrvatskom jeziku tražeći da se u javnu uporabu uvede hrvatski jezik što je i ostvareno 23. listopada 1847.

Obilježavanje ove obljetnice je pratilo niz kulturnih događanja. Kao i druge škole u HNŽ-u, tako su i škole na području Prozor- Rame se pridružile obilježavanju ove obljetnice. Naime, drugi sat nastave u svim školama su proveli prisjećajući se povijesti hrvatskog jezika kao govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog.

Učeniku Davidu čestitamo na nagradi. Ovo je druga nagrada pristigla učenicima ove škole u mjesec dana. A da naš David poznaje povijest hrvatskog jezika i da je svjestan važnosti očuvanja, njegovanja i učenja pokazuje i njegova pjesma koju donosimo u cijelosti.

Hrvatski glas u vremenu
(David Mađar)

Od sveg na svijetu više
HRvat ljubi zemlju dragu,
grb i stijeg što se njiše
te svoj jezik i riječ blagu.

Stoljećima jezik mili
čuvali smo snagom svom.
PReci naši tu su bili
i gradili topli dom.

Tisuću i tristo ljeta
Hrvat ovdje živi diše
dok ga vodi vjera sveta
svoje priča-svoje piše.

Kroz sve bure i oluje,
kad nam tuđin zemlju gazi,
riječ HRvatska tad se čuje,
njeguje se, čuva, pazi.

Pa i kad smo sužnji bili,
porobljeni od zlih sila
svoje nismo napustili,
naša riječ nas svuda pratila.

Za krst časni i slobodu
kad se bio ljuti boj.
U ponosnom mom narodu
čuvao se jezik svoj.

Jezik su nam zatirali,
al se nikad nismo dali,
što nam znači mi smo znali,
jezik svoj smo sačuvali.

Ponosan smo narod danas.
Uživamo u slobodi,
al pravilo važi za nas,
ideja nas ista vodi.

Hrvat nek nam bude ime,
a prezime bratski,
dičimo se uvijek time
sačuvajmo naš hrvatski!
 

Božana Nikolić