Promatra ljude na čitavoj površini zemaljskoj. Jedne u miru druge u ratu, jedne zdrave druge bolesne, jedne koji plaču druge koji se smiju, jedne koji se rađaju druge koji umiru. Gledajući ljudsku bijedu odlučuju da se Druga Božanska osoba utjelovi. Za to svoje djelo Bog je izabrao jednu obično neobičnu djevojku iz Nazareta. Običnu zato jer je do susreta s Gabrijelom živjela običnim životom kao i ostale djevojke njezine dobi. Neobična zato jer je milosti puna, kako čitamo kod svetoga Luke. Djevojka koju je Bog na čudesan način očuvao od istočnoga grijeha kako bi njezina utroba bila dostojni stan njegovu Sinu. Preko te djevojke Bog čitavome svijetu daje znak, znak svoje ljubavi, svoje brige za stvorenje. Bog na čudesan način ulazi u život ove djevojke, no ne samo njezin nego i njezina zaručnika. Potpuno im mijenja živote. Pristajući na suradnju s Bogom i njegovim projektom spasenja ni Marija ni Josip nisu posve znali što ih sve u životu očekuje. Koliko su se puta našli u situacijama u kojima su mogli posumnjati u Božju prisutnost i njegovo vođenje. Koliko se puta i mi u životu pitamo: Bože gdje si? Ne osjećamo uvijek Božju blizinu, njegovu ruku koja bi nas vodila. To ne znači da ona to ne čini. To su situacije u kojima mi pokazujemo svoju vjernost. Lako je Bogu biti vjeran dok je sve lijepo, dok smo mi na vrhu, dok gledamo kako su naši neprijatelji poraženi, ali biti vjeran onda kad se ja osjećam donji, to je tek pravo. Tu se vidi koliko sam ja doista usvojio Kristov način razmišljanja. Koliko me zapravo zahvatio Kristov duh – poniznosti, služenja, žrtve, vlastitoga poništenja.
Međutim naša je stvarnost često drugačija. Bogu se vraćamo samo onda kada nam je teško, a zaboravljamo svakodnevno s njime živjeti. Zaboravljamo da je smisao i Božića, ali i cijeloga našega života da Bog bude Emanuel u mom životu. Bog sa mnom. Da svaki moj dan počinje i završava s Bogom. Ujutro da zamolim Gospodina da mi pomogne dan proživjeti vjeran Njemu, da se iz mog života može iščitavati moja vjera, moje predanje Bogu. Navečer da mu zahvalim za sve dobro koje mi je u tom danu pružio, da mu kažem oprosti za eventualne krive korake. Da mi ne prođe nedjelja bez mise. Ne zato jer je to propisana zapovijed, nego zato jer volim Gospodina, zato što mu želim uzvratiti za tu njegovu ljubav koja se daje do smrti za moje spasenje. Ponekad se pitam kako uopće možemo očekivati drugačiji, bolji svijet, bolji život, ako ga živimo bez Boga. Ako nam Bog i naš odnos s njime nije važan, što nam je onda važno? Čiji smo mi učenici i sljedbenici? Ako nam odnos s Bogom nije na mjestu, ništa nam neće biti na mjestu.
Emanuel je u mom životu kada nastojim oko odnosa sa svojim ukućanima, s drugim ljudima koje svakodnevno susrećem. On je tu kada ja savjesno izvršavam svoje poslanje u ovome svijetu. Kao majka, kao otac, djed, baka, sin, kći, kao liječnik, profesor, političar, građevinski radnik, čistač ulica, đak, student, svećenik. Smisao naše priprave za Božić nije u tome da vanjskim znakovima obilježimo jedan povijesni događaj, nego da se Bog rodi u mome srcu, u mome životu. Da u buduće u svom životu računam na Boga, da surađujem s njime. Jedino je na taj način moj život istinski ispunjen i osmišljen.
Vratimo se svetom Ignaciju i gledanju Presvetoga Trojstva na zemlju. Što danas Presveto Trojstvo može vidjeti na zemlji? Što može vidjeti u ovoj lijepoj našoj? Vjerujem da smo i previše svjesni situacije u kojoj živimo i da nije potrebno da još i ja podsjećam na sve ono loše što se u našoj zemlji događa. Nadamo se samo da Bog ne čita samo crnu kroniku naših medija, nego da vidi i ona naša pozitivna nastojanja, koja mi nažalost često ne vidimo jer nas nema tko na njih upozoriti. Dobro nije vijest, dobro ne podiže nakladu, dobro ne donosi profit.
Što može vidjeti Presveto Trojstvo dok promatra svoje stvorenje za kojega je Druga božanska osoba krv svoju prolila.
Jesu li ratovi prestali, jesu li bolesti nestale, jesu li ljudi prestali plakati … Je li Kristova žrtva bila uzaludna? Nipošto!
Ovih dana koji su nam još ostali do Božića zamislimo se malo nad samima sobom. Što Presveto Trojstvo vidi kad svrne svoj pogled na mene? Neka nam to bude ispit savjesti za Božićnu ispovijed na koju vas sve potičem, riječima svetoga Pavla koje je on uputio zajednici u Korintu: Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!
rv
rv
