Osnivač WikiLeaksa Julian Assange u ovotjednom intervjuu za mjesečnik New Internationalist osvrnuo se na niz zabrinjavajućih dokumenata koji su nedavno procurili iz saudijskog ministarstva vanjskih poslova, a koji pružaju detaljan uvid u djelovanje nedodirljivog režima, njegovih strahova i strategija za širenje svojeg utjecaja u regiji.

Kako podsjeća mjesečnik, od lipnja 2015. WikiLeaks je objavio više od 230.000 saudijskih dokumenata, a svi ti podaci, smatra Assange, ukazuju na paranoični strah vladajućih elita, strahu od Irana i utjecaju šijita, potezima k daljnjoj destabilizaciji Sirije, obilatim manipuliranjem religijom, napucima za podmićivanje stranih medija, povezanosti Izraela i Sjedinjenih Država sa Saudijskom Arabijom te konačno sumnjivim ponudama Rijada za glasove u Ujedinjenim narodima.

Assange se u razgovoru za New Internationalist ponajprije dotaknuo vladajuće elite u Rijadu koju ocjenjuje kao malobrojnom i intelektualno izoliranom skupinom paranoidnih vlastodržaca sa slabim institucijama koja instrumente države podređuje sebi. Prema Assangeu, jedan od glavnih razloga paranoičnosti Rijada jest otvaranje Irana i dodatno jačanje njegova utjecaja u regiji zbog čega saudijske vlasti pumpaju strah kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni, a sve kako bi među Saudijcima očuvala jedinstven stav kako iz Irana stižu izravne prijetnje i pokušaji destabilizacije ionako nestabilne regije.

Govoreći o nestabilnosti regije, osnivač WikiLeaksa posebnu je pozornost skrenuo na poteze koje Rijad vuče prema Damasku.

'Iz objavljenih dokumenata lako se iščitava paranoja prema režimu Bašara al Asada kojeg Rijad smatra opasnim i osvetnički nastrojenim. No to ne treba čuditi budući da su iz saudijskog ministarstva vanjskih poslova procurili dokumenti kako je Rijad prije četiri godine sklopio tajni savez s Katarom i Turskom o mogućoj vojnoj intervenciji u Siriji', kazao je Assange objasnivši kako je taj dokument povezan s nešto starijim dokumentom prema kojem je recept i naputke za izazivanje destabilizacije Sirije režimu u Rijadu dao američki veleposlanik u Siriji William Roebuck.

'Još prije deset godina objavilo smo dokument prema kojem je veleposlanik podcrtao glavne smjernice za Asadovo rušenje. Smjernice uključuju savjete kako usmjeriti paranoju sirijskog predsjednika kako ga vlastita vojska želi srušiti vojnim pučem čime bi ga se navelo na nepromišljene poteze i pretjeranu reakciju. Također, tu su savjeti kako sunite zastrašiti Iranom i nakanom šijita da pod svaku cijenu sunite pretvore u pravovjerne šijite, kao i smjernice kako uz svesrdnu pomoć Washingtona povećati podjele u Egiptu', kazao je Assange. Pritom, tvrdi Assange, režim u Rijadu u potpunosti bi se oslonio na sunitsko tumačenje islama, čemu bi značajno pridonijeli tamošnji vrhovne vjerski vođe kao alati države.

'Takav princip pridobivanja masa temelji se na naredbi 'moraš to učiniti', a upravo je to dobar temelj za širenje vehabijskog islama u državnom interesu', ocijenio je Assange dodajući kako je vehabizam alat Rijada kao regionalnog sunitskog hegemona koji zaključuje da je nužno razbiti šijitske zajednice, osobito one u Iranu, jer predstavljaju opasnu prijetnju rijadskom viđenju islama, a samim time dovode u pitanje Saudijske Arabije kao regionalne supersile.

Da bi uspio u svojoj nakani, Rijad se mora osloniti na zapadne medije, a pritom ne treba prezati ni od potkupljivanja najvećih medijskih kuća kako bi širio svoj utjecaj, mišljenja je Assange.

'Naši izvori, ali i objavljeni dokumenti pokazuju kako se saudijska veleposlanstva ne libe podmititi sunitske ili arapske medije u stranim zemljama kako bi preuzeli kontrolu nad njima i time promijenili njihov diskurs prema Rijadu. Oni su to već nebrojeno puta učinili izravnim ulaganjima, primjerice, kupujući milijunske dionice libanonskih televizija ili uspostavljanja odnosa sa zapadnim novinskim kućama kupujući tisuće pretplata čime pokušavaju kontrolirati uređivačke politike novina. To je pametan trik jer time prikrivaju prave namjere. Ako im se ne sviđa njihovo pisanje, saudijska veleposlanstva jednostavno kupi još više pretplata, što je dovoljan signal urednicima kako trebaju pisati', smatra osnivač WikiLeaksa.

Značajni su i odnosi Rijada i Tel Aviva koji su su uspostavljeni prije deset godina, ističe Assange objašnjavajući kako Saudijska Arabija smatra iranskom zonom utjecaja, dok istovremeno Izrael drži okupiranu Golansku visoravan koja je dio Sirije.

'Ti odnosi jačaju iz dana u dan, a njih učvršćuju mudri američki stratezi, osobito čelnici CIA-e koji uključuju Saudijce i Izraelce u igru u kojoj dobivaju američki strateški interesi. Pritom Washington povlači poteze koji Rijad čine ljubomornim poput najavljenog otvaranje prema Iranu, čime se širi saudijska paranoja, a Amerikanci i Britanci potom potežu poteze kojima navlače Saudijce na kupnju zapadnog oružja nužnog za osjećaj sigurnosti i zaštite od Teherana', objašnjava Assange.

Zanimljivi su i dokumenti koji se odnose na saudijsko kupovanje utjecaja u Ujedinjenim narodima zbog čega je ta organizacija već neko vrijeme na udaru kritika nakon što je donijela odluku da jednu od ključnih uloga u Vijeću za ljudska prava dodijele Saudijskoj Arabiji koja slovi kao ponajgora zemlja svijeta kada je riječ o slobodama žena, manjina i disidenata.

Assange iščitavajući dokumente koji su procurili prošle godine navodi kako je Rijad potrošio milijune dolara u podmićivanju UN-ovih dužnosnika, tobože u sklopu svojeg programa za pomoć međunarodnim organizacijama.

Osnivač organizacija koja objavljuje anonimne dojave odnosno na drugi način nedostupne dokumente uz istovremeno čuvanje anonimnosti svojih izvora u razgovoru za New Internationalist ističe kako je Rijad nedavno započeo opsežnu istragu kako bi otkrio tko je krtica i na koji su način strateški potezi procurili u javnost, ali i kako namjerava javno distribuiranje tih podataka kažnjavati s 20 godina zatvora.

'Stoga se šalim kako bi mi bolje bilo da padnem u šake Rijadu nego Sjedinjenim Državama u kojima bih zbog iste stvari robijao više od 50 godina', zaključio je razgovor Assange koji se, podsjetimo, nalazi u egzilu unutar ekvadorskog veleposlanstva u Londonu gdje bi u slučaju napuštanja zgrade mogao biti uhićen na licu mjesta, deportiran u SAD i suđen za špijunažu.