Poslanica Rodijaka Ćipe

Pošto je listopad mjesec borbe protiv raka dojke, to su i bosanskohercegovački mediji, između vijesti o izborima, kriminalu, uhićenjima pa puštanjem iz pritvora braće Lijanović, čelnika Eroneta, direktora Razvojne banke, sukobima između SIPE, Tužiteljstva i Suda... našli prostora i za dojke Angeline Jolie.

Pa su podsjetili da je Angelina prije godinu i pol preventivno amputirala zdrave dojke zbog straha da ne dobije rak. Podsjetimo se, Angelina je svojim dolascima u BiH i pričama kako su “rat i ratno nasilje zlo“ dobila golem ugled. Pa se sada nametnula dilema trebaju li žene rezati sise ako imaju genetsku skolonost raku dojke, poput Angeline. Navodno je njezina mater umrla od raka dojke u 56. godini života.

Izgubljena funkcija

Jašta, rodijače, veli mi Ćipa. Ja se niku večer u krevetu mašio svojoj Anđi za sisu, a ona veli da ima neku žlizdu koju nije prije imala. Šta ću? Ruke sebi. Nisam ti ja više junak u krevetu, ali mi drago sisu opipat. A sad, čim jamim sisu, ka da sam jamio rak. Sve je to zato što ona gleda televiziju i sluša o tom đavlijem raku dojke. A na mojoj Anđi valja sisa više neg sve ostalo. Samo plaše jadni narod.

Otkuda poplava raka dojke, jednog od najvažnijih organa ljudskog tijela? Zar se ljudi ne svrstavaju u red sisavaca upravo po tome što se u prvim danima života djeca hrane majčinim mlijekom iz dojke? A Angelina Jolie rodila je troje djece i sa svojim slavnim Bredom usvojila još troje. No, nigdje nisam pročitao da je podojila ijedno dijete.

Ne, njezine sise su izgubile funkciju dojke, pa su svedene na puku seksualnost za potrebe filma i zarade. Možda tu leži razlog za povećani broj raka dojke. Praljudi su imali i rep, ali je kroz milijune godina evolucije, kada se pračovjek počeo služiti rukama, nestao izgubivši funkciju. Osobno mislim da je to velika šteta, jer bi rep i danas dobro došao za rastjerivanje muha i dosadnih sugovornika. A koliko bi tek tekstilna industrija zaradila praveći mašnice za repove.

Farmaceutska je industrija uz pomoć medija proizvela kult zdravlja i besmrtnosti, pa shodno tome kulturu straha. A sisa je, ne slučajno, u središtu pozornosti. Pa tako npr. imamo dan raka debelog crijeva, dan raka pluća, dan moždanog udara, dan bijelog štapa..., ali raku dojke posvećen je čitavi mjesec. Jer je dojka polivalentan ljudski organ koji od početka civilizacije inspirira i umjetnike, napose likovne.

Pripremajući ovaj tekst nađoh na Internetu da su američki liječnici pomnom znanstvenom analizom utvrdili da je slavna Rembrantova “Kupačica“, naslikana prije 300 godina, imala rak dojke. Navodno su eksperti otkrili na dojkama mlade kupačice neke izrasline koje su definirali kao rak dojke u ranoj fazi. Hoće kazati da se kupačicu moglo spasiti lijekovima. Ako lijekovi ne pomognu, onda ne ostaje ništa drugo nego amputirati...

O preventivnoj amputaciji dojki vode se žučni razgovori, neki je podržavaju, drugima se to čini ogavnim. Pa se neki pitaju treba li po toj logici preventivno odstraniti pluća, jetru,... ako netko ima genetsku sklonost raku tih organa. Ili pak mozak ako je čovjek obiteljski sklon moždanom udaru.

- Najbolje je prošla ta kupačica sa slike, komentira Rodijak Ćipa. Srića njezina da je na vrime umrla. A šta da je živila trista godina? Nasekirala bi se kad bi saznala da ima rak dojke. I jopet umrla. Nije čovik ko ne umre bija on Rvat, Musliman, Srbin... Pa i Švabo. Je, i Švabe umiru koliko god se opirali. Samo, bila bi velika šćeta da ženskadija ostane bez sisa.

Petar Miloš/Slobodna Dalmacija